Nagrađeni najbolji iz Hrvatskoga jezika

Zamisao se rodila na temelju jednoga statističkog podataka. Naime, neretvanski su školarci ove godine (koja, kako sam doznao od Lidije Puljan, i nije bila najuspješnija) činili 3,26 % natjecatelja na Državnome natjecanju iz hrvatskoga jezika iako neretvanski gradovi i općine tvore tek 0,80 % stanovništva Republike Hrvatske. Dakle, uspjesi koje su ostvarili neretvanski učenici odgovaraju gradu veličine Splita. Uzmemo li u obzir samo srednjoškolce (a metkovska je gimnazija postala pravim malim sveučilištem), brojke su za nas još povoljnije jer su neretvanski srednjoškolci činili čak 3,82 % državnih natjecatelja. Pokazatelj je to da se u našim osnovnim (u kojima se stječu temelji; uostalom, i dandanas vrlo čisto rabim i izgovaram jezične savjete koje sam čuo od svojega nastavnika Radoja Lauša) i srednjim (gdje se temeljno znanje brusi, čak i u školama poput Srednje škole „Metković“ u kojima poznavanje hrvatskoga jezika nije glavni cilj, što zavređuje posebnu pohvalu) školama itekako dobro radi. To se vidi i po tome koliko su Neretvani dobro raspoređeni u svim strukama (ne tepaju nam zaludu da živimo u dolini ministara i dekana). Nažalost, Neretvani obrazovani u našim školama danas uvelike podižu sredine u koje su se iselili te bi trebalo poraditi na tome da svatko od nas iseljenika, po uzoru na Dubrovačku Republiku, u koju je svaki putnik namjernik morao unijeti jedan kamen, ako povratak i nije moguć, ponešto vrati u zavičaj ili barem postane njegovim veleposlanikom kako bi ga s vremenom podigao. Mladi su najveći zalog našega zavičaja za budućnost jer nigdje u Hrvatskoj toliko mladosti nema, a osobno sam dvostruko povlaštena osoba jer to iz prve ruke vidim baveći se športom i prateći učenička postignuća. Nažalost, katkad se čini da nam ih je lakše otjerati nego im omogućiti da ostanu, a školstvo nam se često predstavlja kao suvišan trošak iako je upravo ono stvorilo naše poduzetnike, znanstvenike, a u krajnjoj liniji i političare te je uz mandarine zasad naš najveći „izvozni“ proizvod te bi, ako bude pameti, trebalo biti temeljnim čimbenikom budućega uzleta.

Neretvanski kulturni trudbenici odavno su shvatili potrebu da se neretvanska mladež dobije prigodu upoznati s vrhunskim znanstvenicima te već 11 godina Stjepan Šešelj uspješno priređuje Neretvanske književne, kulturne i znanstvene susrete koji se održavaju, između ostaloga, u metkovskim, pločanskim, čapljinskim i neumskim školama. Uz potporu pak Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu od 2011. djeluje Udruga studenata doline Neretve, a studenti su (kasniji profesori) kroatistike i kroatologije sudjelovali u nastanku Hrvatskoga neretvanskog zbornika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (pod ravnateljevanjem Željka Jozića) osnovao je 2014. podružnicu u Metkoviću s ispostavom u Stonu, koja obuhvaća i istočnohercegovačko područje, čime kao jedna od rijetkih znanstvenih ustanova (a jedina u Neretvanskoj krajini) aktivno pridonosi ispunjavanju ustavne obveze Republike Hrvatske da skrbi o položaju Hrvata izvan domovine. Hrvatsko slovo i Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti te Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu (na čelu s predsjednikom Lukom Vlahovićem i dopredsjednicima Vinkom Miočem i Vedranom Damićem), okupljeno pod geslom „Dolje Đumruk, živio Grad Neretva“, ni trenutka nisu dvojili u potpori darivanju najboljih neretvanskih učenika u poznavanju hrvatskoga jezika koja se začela u metkovskoj podružnici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ravnatelji naših škola (Žana Dodig, Jozo Jurković, Vera Konjevod, Božena Nikoletić, Mario Obradović i Zlatko Sušan) i nastavnici hrvatskoga jezika („časnice za vezu“ Mirjana Antolović, Ivana Čarapina, Slavica Jakišić, Marinka Jurković, Marija Marlais i Lidija Puljan te ostali mentori nagrađenika Danijela Baćilo, Ana Jogunica, Martina Pačić, Suzana Nižić, Ivanka Ujdur i Ines Vukoja, ali i svi ostali nastavnici) zdušno su se prihvatili posla i odabrali najizvrsnije koji su nagrađeni izdanjima Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatskoga slova i Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti te Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Među njima je bilo pet sudionika Državnoga natjecanja iz hrvatskoga jezika (Ema Kompar, Ivana Salacan, Ivana Zeljić i Klara Žuvelek iz Gimnazije „Metković“ te Roko Tutavac iz Osnovne škole „Opuzen“) te učenici koji su se posebno istaknuli iz ostalih škola (Maja Daničić iz Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću, Ema Vidović iz Osnovne škole Stjepana Radića u Metkoviću, Ante Kljusurić iz Srednje škole „Metković“ i Antonela Perić iz Osnovne škole kardinala Stepinca u Neumu, čiji se djelatnici još bore za ravnopravnost hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini). Svima njima još jednom čestitam i zahvaljujem.

Priznanja koja su primili pojedini učenici odrazom su višedesetljetnoga sustavnoga rada naših nastavnika i škola (danas je sustavan rad neopravdano uvelike podcijenjen jer zahtijeva veća ulaganja iako donosi trajnije uspjehe, no mi bismo radije do uspjeha preko noći), iskazom su skrbi krovne ustanove za istraživanje hrvatskoga jezika, neretvanskih kulturnih trudbenika za naše učenike te želje zavičajne udruge zagrebačkih Neretvana ne samo da se okupljaju u metropoli, nego da na svim razinama rade na poboljšanju života u zavičaju. Stoga sam i osobno nakon objave Zažapske onomastike krenuo od područnih škola na Mliništu te u Bijelome Viru, Gradcu (kod Neuma) i Hutovu kako bih koliko-toliko vratio dug zavičaju. Tijekom Neretvanskih književnih, znanstvenih i kulturnih susreta Stjepan Šešelj u Osnovnu je školu „Kula Norinska“ i pred napuštenu školu u Desnama dovodio vodstvo Društva hrvatskih književnika, Luka Vlahović ne dopušta nam da zaboravimo škole u Kominu, Otrić-Seocima i Staševici, a tijekom plodne suradnje s knjižnicama u Metkoviću i Pločama uvjerio sam se da su one postale pravim malim kulturnim središtima – sve kako bismo ispunili nalog don Mihovila Pavlinovića da Neretvani uzmu knjige u ruke i pokazali našoj djeci kako nam je do njih i stalo i da ih ne zaboravljamo ni kad se odselimo. S posebnim pak zadovoljstvom ističem i ulogu neretvanskih portala i radijskih postaja koji su našim junacima, učenicima, odgojiteljima i nastavnicima ponudili da iskažu vlastita postignuća svima nama na ponos.

Akcija će se nastaviti u drugoj polovici lipnja dodjelom nagrada najistaknutijim učenicima Osnovne škole „Ston“.

Domagoj Vidović